Radoznalost, intuicija, empatija, kreativnost, odgovornost

Blumen Group -Preduzetničke priče

Blumen group je agencija specijalizovana za strateško komuniciranje, tržišno pozicioniranje, marketing i odnose s javnošću.  U svom dosadašnjem radu negovala je dva osnovna pravca – konsalting  (pogotovo za  mala i srednja preduzeća) i projektno poslovanje  (osmišljavanje i realizacija posebnih projekata u oblasti društveno odgovornog poslovanja, odnosa sa zajednicom, odnosa sa kupcima/potrošačima, programa lojalnosti i slično).

Blumen Core tim čine iskusni, visoko profesionalni entuzijasti, posvećeni postizanju ciljeva i za klijente i za agenciju, stručni u oblasti strateških komunikacija, integrisanih marketinških komunikacija, digitalnih komunikacija, odnosa s javnošću, organizaciji događaja i video i audio produkciji.  Tim Senior konsultanata čine međunarodno priznati stručnjaci u oblasti poslovne edukacije, treninga, mentoringa, koučinga, konsaltinga, istraživanja tržišta, finansijskih analiza i razvoja poslovanja, javnih poslova, zagovaranja i odnosa sa medijima.

  • 25+ godina rada, iskustva i usavršavanja,
  • 90+  long-term klijenata,
  • 25+ nacionalnih i međunarodnih priznanja
  • 10+ godina iskustva u edukacijama, koučingu i mentoringu
  • 1.440+ saradnica i saradnika na projektima

Na čelu Blumen group, od osnivanja, nalazi se Nataša Pavlović Bujas, vlasnica i direktorka.

Nataša Pavlović Bujas je dugogodišnja bliska saradnica i članica  Predsedništva Unije poslodavaca Srbije. Nedavno je boravila u Americi kao prva preduzetnica iz Srbije, posle devet godina pauze, koja je učestvovala u zajedničkom programu Stejt Departmenta i Fortune 500 kompanija – Globalno žensko mentorsko partnerstvo. Cilj ovog partnerskog programa američke vlade i privatnog sektora je prenošenje znanja i iskustava, kako bi se ojačao globalni ekonomski položaj žena.

To je bio povod da sa Natašom Pavlović Bujas razgovaramo o prvim koracima u poslovanju.

“Ovo je uvek važno pitanje i hvala što ga postavljate. Moj motiv da napustim uspešnu akademsku karijeru i upustim se u preduzetničke vode bio je baziran na unutrašnjem izazovu da samostalno kreiram svoj život, budem sama odgovorna za svoje odluke i  – iznad svega –  da vodim što kvalitetniji život, upravljajući vremenom kao najvažnijim i najvrednijim resursom, birajući svoje svakodnevno okruženje. Tako je i danas.

Međutim, devedesetih godina u Srbiji, kada sam i ja počinjala, ljudi su se mahom odlučivali na pokretanje sopstvenog biznisa iz nužde, ili iz uočene poslovne prilike za stvaranje profita na tržištu. Zato i decenijama kasnije nemamo razvijenu preduzetničku kulturu, već imamo spororastuća preduzeća u kojima se vlasnici i direktori ne odriču starih, uveliko prevaziđenih  modela poslovanja s jedne strane i sa druge strane – poslovne ljude orjentisane isključivo na stvaranje profita iz poslovnih prilika. Kažu da je razlika između biznismena i preduzetnika u tome što biznismen koristi poslovne prilike na tržištu, a preduzetnik ih stvara.  Nama su, kao društvu, ovi drugi potrebniji, jer donose inovacije i napredak i ja se radujem kada takav potencijal vidim u drugoj generaciji vlasnika i direktora – mladim, obrazovanim i entuzijastičnim ljudima.”

Koliko se po pitanju tržišta i samog shvatanja preduzetništva razlikuju Srbija i Amerika?

Srbija i SAD se, pre svega i najvažnije, razlikuju u veličini tržišta. Kada pričamo o američkom tržištu, govorimo o 50 država na integrisanom tržištu od preko 300 miliona stanovnika, potpuno slobodnog protoka roba, usluga, ljudi. To je osnov za rast i razvoj kompanija i stalno obnavljanje potencijala preduzetničkog duha, inovacija i napretka. Za nas u Srbiji, to je nezamislivo i zaista je neophodno hitno integrisanje našeg tržišta makar sa tržištima u okruženju, ako trenutno ne možemo dalje od toga.

U SAD privatni sektor je veoma cenjen, kao onaj koji donosi veliku vrednost celom društvu, a privatni kapital i privatna svojina su neprikosnoveni, sa akcentom na intelektualnu svojinu,  prepoznatu kao najvredniju svojinu u društvu. Sve navedeno kod nas nije slučaj, te stoga ne stimulišemo domaće preduzetnike i privrednike, koji bi kreirajući vrednost za svoje kompanije uticali i na kreiranje boljeg lokalnog okruženja i boljeg društva za sve nas.  

Kakvu podršku imaju žene preduzetnice u Americi?

Ono što je najvažnije – žene imaju sistemsku podršku društva da rade i stvaraju i oslobođene su tradicionalnih porodičnih stega i obaveza, koje u Srbiji, ali i mnogim drugim zemljama čine ogroman broj sati neplaćenog ženskog rada. Razlike u zaradama između muškaraca i žena u SAD još uvek idu u korist muškaraca i tu smo mi u Srbiji u velikoj prednosti. Pristup kapitalu, investicijama, poslovnim partnerstvima, stalno učenje, napredovanje, usavršavanje – tamo je daleko dostupnije i podrazumevajuće,  na veoma naprednom nivou. Ipak, još uvek se nedovoljan broj žena nalazi na visokim pozicijama i u kompanijama i u društvu i na tome se intenzivno radi, jer su dugogodišnja istraživanja pokazala da ravnomerna zastupljenost žena i muškaraca donosi brži i efikasniji napredak i kompanijama i društvu.

Koja bi bila vaša poruka za mlade koji traže svoje mesto u preduzetništvu?

U preduzetništvu ima mesta i za mlade i za srednju generaciju i za starije – i tu se moramo osloboditi brojnih predrasuda. Istraživanja kažu da najmanji broj novoosnovanih kompanija propada ako su im osnivači stariji od 45 godina – to je izgleda doba kada postižemo dobar balans znanja i iskustva i imamo jasno  definisane  poslovne ideje i željeni životni stil. Da ne pominjem odavno poznate primere preduzetnika iz sveta koji su – iako počinjući biznis u starijoj starosnoj dobi – napravili ugledne poslovne imperije.

Mladima danas nije lako ni na jednom polju i potpuno saosećam sa njima. Sa jedne strane – školujemo ih za profesije koje će polako izumirati, a ni sami ne znamo koje će sve profesije nastajati u budućnosti. Civilizacija se ubrzano menja i razvija i moje preporuke za koje sam sigurna da će im biti od pomoći su: budite spremni na doživotno učenje i usavršavanje u različitim oblastima i uvek imajte mentore, čije će vam iskustvo i podrška pomoći da napravite što manje grešaka i iz njih naučite što više lekcija.

Koji je vaš lični moto? Šta Vas pokreće da nastavite i kada je najteže?

Najteži i najlakši periodi se smenjuju, kao ciklusi u prirodi, jer ništa nije i ne može da bude konstanta. Volim brojne naše narodne poslovice, držim ih se često, a dragi su mi i mnogi citati umnih ljudi. Međutim, poseban moto nemam. Kao i što  još uvek ne znam odgovor na pitanje šta ću biti kad porastem

No, ja volim da pustim da me život iznenadi – to je moja životna filozofija, koja je – vidim – postala moto mnogim mladim ljudima sa kojima sam radila i/ili razmenjivala iskustva.

Život me i dalje iznenađuje i često prevazilazi i moje najsmelije snove i hvala mu na tome!

Recommended Posts

No comment yet, add your voice below!


Add a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *